Ideja iza prostora
Zašto ova ideja funkcionira
Kad se na kraju dana iznesu dvije čaše i mali pladanj na stol, atrij najviše vrijedi ako između stolica nema labirinta od tegli. Ovdje sredina ostaje prohodna i dovoljno prazna za sjedenje, dok se sav zeleni volumen povlači prema zidu i uglu terase.
Glavnu ulogu ima maslina u velikoj posudi, postavljena ondje gdje se vidi iz interijera i gdje neće zaklanjati prolaz. Može je zamijeniti smokva ako prostoru više odgovara šira, mekša krošnja. Uz nju se slažu tri do pet posuda različite visine, ali ograničenog broja završnih obrada: mrazootporna terakota unosi toplinu, a vlaknocementne posude daju mirniju, suvremeniju podlogu zelenilu.
U niže posude dobro sjedaju lavanda, ružmarin, pelargonije i ukrasne trave; lovor može preuzeti ulogu uspravnog zimzelenog akcenta. Biljke se ne moraju slagati kao pojedinačni primjerci. Ponavljanje lavande ili ružmarina u dvije posude djeluje uvjerljivije i vizualno smiruje malu površinu. Drenažni sloj i propustan supstrat za mediteranske biljke važniji su od prepunjavanja cvijećem, osobito na mjestima gdje posude nakon kiše sporije presušuju.
Ovakav raspored odgovara podstanarima, vlasnicima krovnih terasa i svima koji nemaju otvoreno tlo ili ne žele trajno mijenjati okućnicu. Rješava problem nekoliko sitnih, nepovezanih tegli tako što ih pretvara u jednu čitljivu sadnu kulisu. Kompromis je redovitije zalijevanje nego u vrtnoj gredici te potreba da se velike posude planiraju na konačnom mjestu prije punjenja.
Na otvorenijem prostoru grupa se može produžiti uz jedan rub terase, a u uskom atriju dovoljno je zadržati maslinu, lovor i dvije niske aromatične sadnje. Tako ostaje mjesta za stolice, sunce i svakodnevno korištenje, a ne samo za pogled na biljke.
